Nogometnu karijeru započeo je kao 14-godišnji dječak u klubu Sao Cristovao, a prvi profesionalni ugovor dobio je u Cruzeiru, gdje je sjajnim igrama u brazilskom prvenstvu zaslužio poziv na SP 1994. godine u SAD-u. Ipak, prvenstvo je kao 17-godišnjak pratio s klupe, no tad je već bilo najavljeno da stiže jedan od najvećih. U Cruzeiru je odigrao svega jednu godinu te je imao impresivnu statistiku za tako mladog napadača, stoga je time kupio svoju ulaznicu u Europu, a najspretniji u namjeri da dovede novog genijalnog Brazilca u svoje redove bio je PSV, u kojem je ostao dvije godine i u 56 utakmica zabio je 55 golova, te je u prve tri godine svoje karijere zbilja imao zapanjujuću statistiku za napadača.
1996. godine Barcelona ga je dovela u svoje redove, a te iste godine proglašen je i FIFA igračem godine i dobitnikom Zlatne lopte . U Katalonskoj prijestolnici nije se mnogo zadržao, svega jednu godinu, nakon čega je preselio u Inter iz Milana. U prvoj sezoni sa Interom osvojio je Kup UEFA, a iste te godine, to jest drugu godinu za redom proglašen je igračem godine po FIFA-i i dobitnikom Zlatne lopte France Footballa. Zatim je nastupio i na svome drugome svjetskom prventsvu, 1998. godine u Francuskoj, no u sasvim drugoj ulozi nego prije četiri godine u SAD-u gdje je bio promatrač s klupe. U Francuskoj je sa svojim Brazilom došao do finala, gdje su izgubili od domaćina. No ta 1998. godina je bila kobna za svjetski nogomet kao i za Ronalda, na utakmici protiv Lazia Ronaldo se teško ozlijedio te ga tri sezone gotovo i nema na terenu.
Potpuno spreman vraća se na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, gdje osvaja naslov svjetskih prvaka i postaje najbolji strijelac natjecanja, te se El Fenomeno opet vraća. Isto to ljeto seli se u Real Madrid za svotu od 45 milijuna eura, te tako postaje jedan od Perezovih Galacticosa sa Zidaneom, Figom, Raulom, Hierrom i ostalim zvijezdama koji su stigli u Španjolsku prijestolnicu. 2002. godine opet je proglašen najboljim igračem svijeta po FIFA-i. U Real Madridu svojim je golovima i driblinzima oduševljavao publiku sve do zime 2007. godine kada već u problematičnoj situaciji s kilogramima seli u Milan za 8 milijuna eura, gdje je s drugim brazilskim mađioničarom, Kakom, trebao činiti ubojiti tandem. No kilogrami i ozlijede su uzeli svoj danak, te Ronaldo nije ostavio nikakav upečatljiv dojam u Milanu, pa se nakon sezonu i pol se vraća natrag u svoj rodni Brazil, no ovog puta smo ga gledali u u dresu Corinthiansa, u kojem se i umirovio.
14. veljače, naime na Valentinovo, dogodio se tužan dan za nogomet, Brazilski El Fenomeno, te jedan od najboljih igrača svih vremena u svojoj 34. godini odlučio je zaključiti svoju fantastičnu karijeru, zbog bolesti koja uzrokuje višak kilograma, s kojima se nije mogao nositi u zadnjim godinama svoje karijere. Preostaje nam samo da se zahvalimo Ronaldu na sjajnim golovima i driblinzima kojima nas je oduševljavao.
Za Reprezentaciju Brazila Ronaldo je nastupio 97 puta i pritom postigao 62 gola, a da nije bilo toliko ozljeda definitivno bi bilo i puno više nastupa i golova. Svoj prvi poziv za Brazil Ronaldo je dobio za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, nakon samo jedne profesionalne sezone. Ronaldo je sa reprezentacijom bio dva puta svjetski prvak (1994. i 2002.), dok mu je isti taj naslov 1998. iskliznuo iz ruke protiv domaćina Francuza. Nastupio je na ukupno četiri svjetska prvenstva, a najzapaženiji je po tome da je najbolji strijelac svjetskih prvenstava u povijesti sa 15 golova, gdje je 2006. godine prestigao Gerda Müllera. Vrijedno je za nadodati da je dva puta osvajao i Copa Americu (1997. i 1999.), te Kup Konfederacija 1997. Brazilci će se sigurno načekati da opet u žutom dresu Carioca vide ovakvoga talenta i fenomena.
Nema komentara:
Objavi komentar